MOJ PORTRET

ČLANSTVO

Mato Toth član je u više umjetničkih udruga i to:

1. GALERIJA MIRKO VIRIUS
2. UDRUGA HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA
3.MUZEJ MATIJA SKURJENI
4. DVORAC BEŽANEC
5. LS PODRAVKA






PREDGOVOR KATALOGA IZ VIŠE
SAMOSTALNIH IZLOŽBI

U predgovoru kataloga uz više samostalnih izložbi kojima je Mato Toth obilježio svojih tri desetljeća naivnog slikarstva u 2000. godini likovni kritičar prof. Stanko Špoljarić napisao je: "Unutar korpusa današnje hrvatske naivne umjetnosti, koja umnogome nastaje u ozračju velikih imena ovog načina likovnog izražavanja, postoji nekolicina autora koji iznalaze mogućnosti za vlastiti izraz. Jedan od njih je i Mato Toth koji, istina, ne prekida radikalnije iskazom koji označavamo naivom podravskog kruga, no bez sumnje nadišao je variranje sretne formule i stvorio umjetnički svijet, svoj likovni pristup životu i odabranoj temi, izražava se pretežno tehnikom slikanja na staklu koja omogućava i traži zavidnu vještinu izvedbe, izbjegavši opasnost da poradi efektnosti tehnike ne ostane tek na možda i dojmljivoj paradi ruke, već svoj raspon motiva interpretira u mjeri da i u oblikovanju pojedinih formi i dojmu cjeline, stvara i ugođajnost i karakter oblika u kojima prepoznajemo autorsku posebnost. Vezan je, razumlji-vo, uz teme seoskog života (svojevrsnim dugom likovnom krugu kojem pripada) ali ono svakodnevno pretvara u prizore izvjesne simboličnosti u kojoj se veže i idealizacija onog težačkog, ali i poštivanja onog tvarnog i stvarnog. Poslovi vezani uz zemlju postaju znakovi općeg ljudskog napora i smisla rada plemenito-sti zanosa u kojem trud prerasta u ljepotu. Mato Toth, dakako, ne zaustavlja se na idealizaciji koja bi dovela do Ijepuškaste slike, već teži da njegovo selo postane prostor radosti, oslobođeno grubosti i tjeskobe, ambijent istinske povezanosti čovjeka i prirode. Priroda je konkretna, iako se slika doimlje da su svi njeni dijelovi uzdignuti od tla. Kroz određenu slikarsku suprotnost izvedbe - stilizacije i ulaženja i razradu detalja, Mato Toth sklon je (za što je potrebna i zavidnost zanatskog kao baze njegovoj kreativnosti) minucioznoj razradi likova i krajolika koja ne proizlazi iz potrebe dokazivanja virtuoziteta već ima potku i zahtjevnost u sadržajnoj slojevitosti djela, pretvaranja oblika u treptaj, odnos svih segmenata slike u jedinstvenost izgleda. S postojanjem izvjesnog paradoksa, veze, osjećaja lakoće i pune zapunjenosti bojom, dorađenosti lica i draperije (u kojima je uspostavljen dijalog ploha čiste boje i grafizma gustoće linija) i naslučujuće transparentnosti, Mato Toth ispunjava površinu slike (najčešće vertikalno komponirane) do svakog zakutka, originalno razrješavajući koncentri-ranost na scenu, koja je znakovito smještena u obrise elipse i dopunjenosti do pravokutnosti forme putem zbijenosti točaka Kolorističke raskoši. Prividni ornamentalni dodatak sadržajno je povezan s prizorom. Jer nastavak je to one fine vibrantnosti, upućenost beskraju. Ili svečanosti slike. Možda i posvečenosti tla, kao u djelima inspiriranim krščanskom ikonografijom gdje je Toth velikim temama klasične umjetnosti pristupio zanosom i poniznošću, s poštivanjem mogućih uzora, ali i sviješću i uvjerenjem da je sakralno u slikarstvu duboko osoban čin. Povezan sa životom, pa nije nimalo čudno što je ugođajnost bijega u Egipat bliska otkrivenoj poetičnosti sela s dragošću i prisnošću, ali i slutnjom da se dodiruje transcedentalno, Mato Toth oplemenjuje prizore suptilnošću kolorita, svjetlom paleta brojnih nijansi sukladnom ugođajnosti djela. Rast intenziteta boje prisutan u naznačavanju akcenata kompozicije uravnoteženje s drugim kromat-skim suzvučjima slike, tako da i blijesak i smiraj palete daju potrebitu puninu slici. Rezultat je to odnjegovanog Tothovog senzibiliteta za boju koji usuglašava njene vrijednosti koristeći mogućnost sjaja i pomaka tona što pruža tehnika slikanja na staklu. Ni kad sliku gradi na platnu, poput dojmljivog autoportreta, koloristički sklad ne gubi na uvjerljivosti."

Prvi put je izlagao 1972. godine na skupnoj izložbi slikara "molvarskog kruga". Nakon toga slijede brojne skupne i samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu. Predaleko bi nas odvelo da nabrojimo sve gradove u kojima je izlagao Toth, no spomenut ćemo one najznačajnije samostalne izložbe u Molvama, Sežani, Puli, Bjelovaru, Vrbovcu, Zagrebu, Varaždinskim Toplicama i Virovitici, a na skupnim izložbama svoje radove izlagao je u Đurdevcu, Podravskim Sesvetama, Viriju, Zelini, Koprivnici, Karlovcu, Križevcima, Splitu, Opatiji, Poreću, Trogiru, Šibeniku, Varaždinskim Toplicama, Zagrebu, Pazinu, Bjelovaru, Daruvaru,Osijeku, Ptuju, Vrbovcu, Čakovcu, Dubrovniku, Vinkovcima, Prelogu, Hlebinama, Iloku, Crikvenici, Hvaru...
Takoder, izlagao je na skupnim izložbama i u inozemstvu u Amsterdamu, Bologni, Sorniccu, Trstu, Udinama, Beču, Trausdorfu, Chicagu, pa čak i u Australiji u Sydneyu i Melbournu te susjednoj Mađarskoj. Uz zaista brojne nastupe na skupnim izložbama Mato Toth sudjelovaoje i na mnogim humanitarnim aukcijama i likovnim kolonijama kad je i donirao svoja djela u dobrotvorne svrhe. Osim slikanjem bavi se i drvorezbarstvom odnosno skulpturom.